Feed on
Posts
Comments

Unapred ne možeš znati

Unapred ne možeš znati

kako ćeš na udarac reagovati

i koliko će te boleti…

Sve zavisi od trenutka

u kome udarac dobijaš,

od toga ko udarac zadaje

i u koje mesto bije…

Odavno me uhvatila panika

za sve u životu treba taktika,

a ja taktiku nemam,

jedino što znam je da osećam.


Razmišljam šta sada da radim

kad prošle su mnoge godine,

a ostalo je malo vremena

da napravim neke promene.


I nije meni do toga

što sam ja ostala sputana,

ono što mene boli je

što sam i druge na to navikla.


Htela bih da iz svega

oni izvuku pouku,

danas nije bitno šta ko oseća

važno je da ima taktiku.

Kajem se

Kajem se

zbog svega sto sam rekla,

a nije trebalo da kažem,

zbog svega što sam uradila,

a nije trebalo da uradim.

 

Kajem se

zbog svega što nisam rekla,

a trebalo je da kažem,

zbog svega što nisam  uradila,

a trebalo je da uradim.

Isto, a različito

Svako ima svoju meru

Da izmeri koliko ga nešto boli,

Jedni će samo pored bola proći,

Druge će ista bol da sagori.

 

Svako ima svoju meru

Za merenje dužine dana,

Jednima nedostaje nekoliko sati,

Drugi žele da se taj dan skrati.

 

Svako ima svoju meru

Kojom meri trajanje noći,

Jednima je za snove kratka,

Drugi jedva čekaju kada će proći.

Verujem…

Verujem danu koji me jutrom pozdravlja,

Osećanju koje se javlja,

Lepoti osmeha i onome što on može,

Igri bez kraja…

Mirisu kafe, kose, kože…

Pitam se

Do kada boli kad ode neko

ko te je odande ovde doveo

i sve tajne života pokazao?

 

Od čega zavisi koliko boli

kad ode neko ko te voli,

kad ode neko koga voliš?

 

Čime se jačina bola meri

kada ode neko ko te razume

i tajne tvoje čuvati ume?

 

S koliko godina manje boli

kad bez traga

ode još jedna osoba draga?

 

Kada prestane da te je strah

da još neko od dragih ne izgubi dah?

Da se upoznamo :)

Zbog onih koji me ne znaju

 

 

 

 

Da sam znala

Da sam znala

da je divna i nežna pahuljica snežna

u čijoj krasoti sam uživala

besna lavina

koja je sve pred sobom srušila

– ne bih je ni pogledala.


Da sam znala

da je zrnce peska

iza koga sam se sakrila

u kovitlacu bez oblika dina,

pustinjskom olujom zahvaćena

– na drugo mesto bih pobegla.


Da sam znala

da je prozirna i čista kap vode

u kojoj sam se ogledala

mutna, nabujala reka

koja je sve pred sobom potopila

– sa dlana bih je otresla.


Da sam znala

da je varnica sjajna

koja mi je u trenu put osvetlila,

požar koji je samo pepeo ostavio

i u kome je sve izgerelo

– ne bih je ni palila.

Zdravo blogerski svete!

Više me nema nego što me ima na blogu…

Više ne pratim nego što pratim blogove…

Veoma retko pišem komentare, jer ako se upustim u nešto onda treba i da pratim sva dešavanja, a toliko sam zaboravna da ne mogu sve da popamtim…

Ipak draga Sanjarenja, zajedno sa svojim timom,  me je obradovala pozivnicom.

Naravno da sam prihvatila.

Dobila sam svoju ulicu u Blogogradu! :)

Hvala draga Sanjarenja i zdravo blogerski svete! :)

Zdravo svete!

Dobro nam došli na Ulicama Blogograda. Ovo je prvi automatski članak. Obrišite ga, ili izmenite i počnite sa stvaranjem!

| Blogograd tim |

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...